Kad smo pokretali ovaj portal, priče poput ove koju ćemo danas ispričati bile su možda i glavna motivacija za to. Priče malih ljudi, koji čine nešto posebno, koji prkose vremenu, sustavu pa čak i tržištu. Koji se ne uklapaju u kalupe i očekivanja. Danas ćemo vam ispričati priču o Igoru Bertoku, čovjeku koji godinama vodi Mini market “Igor” u centru Petrovije, istu onu koju je preuzeo od svojih roditelja.
S Igorom smo kratko razgovarali, nije čovjek od velikih riječi, a odgovori na naša pitanja su mu bili kratki, pomalo sramežljivi, baš poput ovog dobrog čovjeka. Igor je zamolio da ne govori pred kamerama, ali nam je zato dopustio par fotografija. A s obzirom da on ne želi previše pričati o trgovinici, to ćemo učiniti mi.
Prema našim saznanjima, u cijelom ovom dijelu Istre ima manje od pet ovakvih privatnih, malih trgovinica koje su opstale unatoč današnjem okruženju. Pozivamo ih sve da se jave i ispričaju i svoju priču, ali danas smo tekst rezervirali za Mini market “Igor”. Nalazi se u centru Petrovije, preko puta Buffeta “Andrija”, na Trgu.
Kako su trgovački lanci ugasili obiteljske trgovine
Sve do prije desetak godina, ovakvih je trgovina bilo puno, a svaka od njih imala je svoju dušu, neku svoju priču. Sjećamo se “Petrine” u E. Miloša, a i mnogih drugih trgovina poput Gatta. Kako su se mijenjali zakoni, tako je malim i srednjim poduzetnicima bilo sve teže poslovati. Velike trgovački lanci su uspijevali dogovoriti znatno bolje cijene, a sa svojim ogromnim kapitalom, imali su jedinstvena računovodstva, nabave, dogovore i sve ostalo što trgovački lanci čine kako bi bili što konkurentniji. U manjim, privatnim marketima, jedna osoba bi često bila sve. I prodavač i nabava i računovodstvo. Onda je još trebalo paziti na sve moguće zakone i regulative pa su tako postajali i stručnjaci za pravo.
U vremenima “slobodnog tržišta”, pravo je čudo kada neka mala trgovina i dalje postoji. Kada se prihod od te trgovinice troši u Umagu i kada od te trgovinice žive jedna obitelj. I to u mjestu u kojem je trgovinica. Ok, možda sve ovo zvuči kao jedna obična priča, ali ono što je čini neobičnom je to što takvih priča više nema.
Prepustimo riječ Igoru..
umag365: Možete li nam se malo predstaviti, tko je Igor izvan trgovine, čime se bavi?
Igor: Igor je jedna, recimo, obična i jednostavna osoba. Rođen sam i živim u Umagu, još od 1980. godine. Obrtnik sam već dugo godina, a izvan posla sam muž i otac dvoje djece.
umag365: Kada ste otvorili trgovinu u Petroviji? Kako je ta priča počela?
Igor: Trgovina postoji od 50.-ih godina prošlog stoljeća, a u našem je vlasništvu od 1994. godine.
umag365: Koliko je teško opstati u vašem poslu, pogotovo kad se uzme u obzir da ste okruženi velikim trgovačkim lancima?
Igor: Opstanak i nije toliko težak jer imamo vjerne kupce, ali da se može postati milijunaš ili zaraditi neke velike novce, to je nemoguće. Jednostavno, radiš za sebe i svoju egzistenciju. I to je to.
umag365: Koja je razlika u poslovanju vas, kao male, privatne trgovine i jednog velikog trgovačkog lanca?
Igor: Razlika je u tome što iza trgovačkih lanaca stoje moćni ljudi s ogromnim utjecajem pa zbog toga mogu raditi što god žele, a i uvjeti poslovanja zbog toga su im znatno bolji nego malim trgovinama.
umag365: Koliko ljudi zapošljavate? Što sve morate napraviti kako bi trgovina imala sve ono što kupci žele?
Igor: Trenutno imamo dvije radnice, a osim njih i sam radim u trgovini kao treća karika. Potrebno je pratiti tržište, nabavne cijene i potrebe kupaca.
Kupci su većinom domaći ljudi
umag365: Tko su vam kupci? Ima li ljudi izvan Petrovije koji dolaze kod vas?
Igor: Kupci su većinom ljudi iz sela i okolnih sela te prolaznici koji se kreću na relaciji Umag-Buje, a ljeti nam dođu i turisti koji prođu kroz selo jer je prije izgradnje obilaznice jedina cesta vodila kroz Petroviju.
umag365: Kako stojite sa cijenama u trgovini?
Igor: S obzirom na veličinu moje trgovine, cijene su vrlo korektne, ajmo reći normalne. Kod nas nije velika marža. Puno veći problem su trgovački centri koji bi mogli biti znatno jeftiniji, ali konstantno podižu marže, unatoč tome što imaju sve uvjete za spuštanje cijena.
umag365: Planirate li širenje poslovanja? Otvaranje novih trgovina ili preuređenje postojeće?
Igor: Ne mislim ništa otvarati, a ni proširiti jer često nemam vremena niti za svoju trgovinu, ali uskoro planiramo malo urediti trgovinu u kojoj sada radimo.
umag365: Postoji li neka konkretna mjera ili nešto drugo što bi gradovi ili države mogle učiniti kako bi vam olakšali poslovanje?
Igor: Volio bih kada bi nas država malo više štitila jer smo mi mali uvijek na udaru. Imam osjećaj da raznorazne inspekcije dolaze samo kako bi nas kažnjavale umjesto da nas upute, pomognu nam i daju nam savjet. Mali gospodarstvenici trebaju savjete, mi nemamo urede niti stručnjake koji se bave pravnim stvarima, samo želimo raditi. Što se ostalog tiče, ne očekujemo pomoć od nikoga, niti nam ne treba. Sve što želim je raditi, sam si stvarati svoju budućnost, bez nepotrebnih prepreka putem.
Podržimo zajedno domaće ljude.
Nama preostaje samo još Igoru poželjeti sreću, kako u privatnom, tako i u poslovnom životu te vas pozvati da probate nešto češće kupovati kod domaćih ljudi, privatnika, onih kojima jedna vaša kupnja stvarno nešto i znači. Razlike u cijenama, barem prema našem iskustvu, baš i nema.
Autor
Redakcija Umag 365
